Jov 17 - Novi srpski prevod (NSP)(NSP)
1 Moj duh je satrven, dani su moji zgasli i raka me čeka.
2 Eto, podsmevači su sa mnom, ne sklapa se oko moje zbog njihove svadljivosti.
3 Molim te, Bože, ti sâm jamac moj budi! Jer ko je taj ko bi mi se prihvatio ruke?
4 Ti si sklonio mudrost od njihovih srca zbog čega ih izdignuti nećeš.
5 Ko zbog dobiti izda prijatelje, deci će mu oči usahnuti!
6 On je mene učinio pričom za narode, ja sam lice za pljuvanje.
7 Tuga mi je oči zamutila, svaki je moj ud poput senke.
8 Zbog toga se pravednici zgranu, nedužni se groze nad bezbožnim.
9 Ali pravednik će istrajati na svom putu, još više će ojačati čovek čistih ruku.
BP #1191
10 Hajde, vratite se svi vi! Dođite, molim vas, ali mudrog među vama neću naći.
11 Prohujali su moji dani, namere i želje srca moga su razbijene.
12 Oni prave dan od noći, a mraku u lice kažu: ’Svetlo je blizu!’
13 Ako bih za Svetom mrtvih čeznuo kao za domom svojim i u tami postelju svoju prostro,
14 ako grobu viknem: ’Oče moj’, a crvu: ’Majko moja’ ili ’sestro moja’,
15 gde je onda nada moja?! Vidi li ko nadu moju?!
16 Silazi li ona do vrata Sveta mrtvih? Zajedno li ćemo u prah leći?“
BP - Bible promise