Psalmi 104 - Hrvatska Biblija (Cro)(Cro)
1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
BOL #15
34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
BOL - Suočavanje s bolešću