Psalm 141 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 Gospode, vičem k tebi, pohiti k meni, čuj glas moljenja mojega, kad vičem k tebi.
2 Nek izađe molitva moja kao kad pred lice tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos večernji.
3 Postavi, Gospode, stražu kod jezika mojega, čuvaj vrata usta mojih.
4 Ne daj srcu mojemu da zastrani na zle pomisli, da čini djela bezbožna s ljudima koji postupaju nepravedno; i da ne okusim sladosti njihovijeh.
5 Neka me bije pravednik, to je milost; neka me kara, to je ulje za glavu moju; glava moja neće odbaciti, ako će i više; nego je molitva moja protiv zloće njihove.
6 Rasuše se po kamenijem vrletima sudije njihove, i čuše riječi moje kako su blage.
7 Kao kad ko siječe i teše, tako se razletješe kosti naše do čeljusti paklenijeh.
8 Ali su k tebi, Gospode, Gospode, upravljene oči moje, u tebe se uzdam, nemoj odbaciti duše moje.
MOL #80
9 Sačuvaj me od zamke, koju mi metnuše, od lukavstva onijeh, koji čine bezakonje.
10 Pašće u mreže svoje bezbožnici, a ja ću jedan proći.
MOL - Molitve