Isaija 33 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 Teško tebi, koji pustošiš a tebe ne pustoše, i koji činiš nevjeru a tebi se ne čini nevjera; kad prestaneš pustošiti, bićeš opustošen, kad prestaneš činiti nevjeru, činiće ti se nevjera.
2 Gospode, smiluj se na nas, tebe čekamo; budi im mišica svako jutro, i spasenje naše u nevolji.
3 Narodi pobjegoše od jake vike, rasijaše se narodi što se ti podiže.
4 I pokupiće se plijen vaš kao što se kupe gusjenice, skočiće na nj kao što skaču skakavci.
5 Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde.
6 I tvrđa vremena tvojega, sila spasenja tvojega biće mudrost i znanje; strah Gospodnji biće blago tvoje.
BO #1289
7 Eto, junaci njihovi viču na polju, i poslanici mirni plaču gorko:
8 Putovi opustješe, putnici ne putuju; pokvari ugovor, odbaci gradove, ne mari za čovjeka.
9 Zemlja tuži i čezne, Livan se stidi i vene, Saron je kao pustinja, Vasan i Karmil ogolješe.
10 Sada ću ustati, veli Gospod, sada ću se uzvisiti, sada ću se podignuti.
11 Zatrudnjećete slamom, rodićete strnjiku; gnjev vaš proždrijeće vas kao oganj.
12 I narodi će biti kao peći krečne, izgorjeće ognjem kao trnje posječeno.
13 Slušajte koji ste daleko što sam učinio, i koji ste blizu poznajte moć moju.
14 Grješnici u Sionu uplašiće se, drhat će spopasti licemjere, i reći će: ko će nas ostati kod ognja koji proždire? ko će nas ostati kod vječne žege?
15 Ko hodi u pravdi i govori što je pravo; ko mrzi na dobitak od nasilja; ko otresa ruke svoje da ne primi poklona; ko zatiskuje uši svoje da ne čuje za krv, i zažima oči svoje da ne vidi zla;
16 On će nastavati na visokim mjestima; gradovi na stijenama biće mu utočište, hljeb će mu se davati, vode mu se neće premicati.
BO #403
17 Oči će ti vidjeti cara u krasoti njegovoj, gledaće zemlju daleku.
18 Srce će tvoje misliti o strahu govoreći: gdje je pisar? gdje brojač? gdje je onaj što pregleda kule?
19 Nećeš vidjeti žestoka naroda, naroda koji govori iz dubina da se ne razbira, u koga je jezik mutav da se ne razumije.
20 Pogledaj na Sion, grad praznika naših; oči tvoje neka vide Jerusalim, mirni stan, šator, koji se neće odnijeti, kojemu se kolje neće nigda pomjeriti, i nijedno mu se uže neće otkinuti.
21 Nego će nam ondje Gospod veliki biti mjesto rijeka i potoka širokih, po kojima neće ići lađa s veslima, niti će velika lađa prolaziti onuda.
22 Jer je Gospod naš sudija, Gospod je koji nam postavlja zakone, Gospod je car naš, on će nas spasti.
BO #548
23 Oslabiše tvoja uža, ne mogu tvrdo držati katarke svoje ni razapeti jedra; tada će se razdijeliti velik plijen, hromi će razgrabiti plijen.
24 I niko od stanovnika neće reći: bolestan sam. Narodu koji živi u njemu oprostiće se bezakonje.
NZE #6
BOB #47
BO #828
NZE - Nova Zemlja | BOB - Bezuslovna obećanja | BO - Biblijsko obećanje