Malahija 1 - Hrvatska Biblija (Cro)(Cro)
1 Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.
3 Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima.
4 Sinovi su njegovi običavali naizmjence priređivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima.
5 A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili! Tako je Job svagda činio.
6 Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan.
7 Jahve tad upita Satana: Odakle dolaziš? - Evo prođoh zemljom i obiđoh je, odgovori on.
8 Nato će Jahve: Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!
9 A Satan odgovori Jahvi: Zar se Job uzalud Boga boji?
10 Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji.
11 Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!
12 Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži. I Satan ode ispred lica Jahvina.
13 Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata,
14 dođe glasnik k Jobu i reče: Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle,
15 kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim.
16 Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim.
17 Dok je još govorio, dođe treći i reče: Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim.
18 Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata.
19 I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim.
BO #1108
20 Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se
BO #1089
21 i reče: Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!
22 Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.
UOB - Uvjetna obećanja | BO - Biblijsko obećanje