Matej 27 - Srpski Daničić-Karadžić (DK)(DK)
1 A kad bi ujutru, učiniše vijeću svi glavari sveštenički i starješine narodne za Isusa da ga pogube.
2 I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.
3 Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima svešteničkijem i starješinama
4 Govoreći: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti ćeš vidjeti.
5 I bacivši srebrnike u crkvi iziđe, i otide te se objesi.
6 A glavari sveštenički uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.
7 Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje gostima.
8 Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.
9 Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreći: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi;
10 I dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod.
11 A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreći: ti li si car Judejski? A Isus reče mu: ti kažeš.
12 I kad ga tužahu glavari sveštenički i starješine, ništa ne odgovori.
13 Tada reče mu Pilat: čuješ li šta na tebe svjedoče?
14 I ne odgovori mu ni na jednu riječ tako da se sudija divljaše vrlo.
15 A o svakom prazniku pashe bijaše običaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoće.
16 A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.
17 I kad se sabraše, reče im Pilat: koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?
18 Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.
19 A kad sjeđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.
20 A glavari sveštenički i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.
21 A sudija odgovarajući reče im: koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.
22 Reče im Pilat: a šta ću činiti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne.
23 Sudija pak reče: a kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: da se razapne.
24 A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi ćete vidjeti.
25 I odgovarajući sav narod reče: krv njegova na nas i na djecu našu.
26 Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.
27 Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu četu vojnika.
28 I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.
29 I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreći: zdravo, care Judejski!
30 I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi.
31 I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.
32 I izlazeći nađoše čovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.
33 I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,
34 Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htje da pije.
35 A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;
36 I sjeđahu ondje te ga čuvahu.
37 I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski.
38 Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.
39 A koji prolažahu huljahu na nj mašući glavama svojima,
40 I govoreći: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siđi s krsta.
41 A tako i glavari sveštenički s književnicima i starješinama potsmijevajući se govorahu:
42 Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta pa ćemo ga vjerovati.
43 On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.
44 Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.
45 A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
46 A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreći: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?
47 A neki od onijeh što stajahu ondje čuvši to govorahu: ovaj zove Iliju.
48 I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku, te ga pojaše.
49 A ostali govorahu: stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomože.
50 A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.
51 I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
52 I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;
53 I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54 A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreći: zaista ovaj bijaše sin Božij.
55 I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.
56 Među kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh.
57 A kad bi uveče, dođe čovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je također bio učenik Isusov.
58 Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.
59 I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno čisto;
60 I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.
61 A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeđahu prema grobu.
62 Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenički i fariseji kod Pilata,
63 I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaću.
64 Zato zapovjedi da se utvrdi grob do trećega dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biće pošljednja prijevara gora od prve.
65 Reče im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate.
66 A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapečatiše kamen.